Stan Prelovšek, na kojem je Jože Plečnik radio između 1931. i 1933. godine, je njegovo najupečatljivije djelo takve tematike u Ljubljani. Mogli bismo govoriti o kući s vlastitim kozmosom. Aura koja ju obavija stvara određenu socio-kulturnu duhovnu sferu onkraj vizualnog čara i građevno-tehničkih finesa. Kuća se ograđuje od realnog vanjskog svijeta, njegovog nemirnog i nemilog umreženog ustroja. Uz svoju praktičnu funkciju okrilja ta kuća ima niz dalekosežnih konotacija koje proizlaze iz povijesnih, arhitektonsko-teoretskih, folklornih i mitoloških motiva.

         
Obilje referencija što se nameću na svakom koraku pri razgledavanju kuće izaziva osjećaj sitosti, koji interijeru daje impuls. Pritom je podjela uloga između domaćina i gosta regulirana na konvencionalan način. Plečnik uspostavlja takvo smisleno životno središte kakvo nam se u današnje vrijeme, kad nas globalizirana ekonomija sve više podsjeća na potrebnu fleksibilnost i mobilnost, čini preživjelim, gotovo nepodnošljivim. Poantirano rečeno, svaki bi laptop ili mobitel mogao izazvati strukturalni raspad svekolike povezanosti i ukorijenjenosti unutar čvrste aure ovog prostora. Pa i bilo kakva vrsta naknadnih promjena bi vjerojatno razorila muzealno poetiziranu cjelinu.